Marek Hlasko, enfant terrible poljske književnosti, u svom romanu “Ubiti drugog psa” donosi mračnu i sirovu priču koja se odvija u Izraelu kasnih 1950-ih godina. Ovo djelo, napisano tokom autorovog egzila, predstavlja jednu od najsnažnijih kritika ljudske prirode i društvenog licemjerja koje je Hlasko ikada napisao. Objavljeno 1965. godine, roman je odmah izazvao kontroverze svojom beskompromisnom analizom ljudske prirode i nekonvencionalnim pristupom moralnim pitanjima poslijeratnog društva.

Radnja i likovi

Osnovni zaplet

Roman prati priču dvojice poljskih imigranata u Izraelu, Jakuba i Roberta, koji se bave prevarama bogatih američkih turistkinja. Njihova “poslovna” šema je jednostavna ali brutalno efikasna – jedan od njih glumi dresera pasa koji pokušava da preživi u teškim uslovima, dok drugi igra ulogu njegovog prijatelja koji pokušava da pomogne. Cilj je da izmame novac od saosećajnih stranaca, posebno usamljenih žena. Kroz niz pažljivo osmišljenih manipulacija, dvojac stvara složenu mrežu emocionalnih ucjena i lažnih obećanja, testirajući granice ljudske empatije i lakovjernosti.

Karakterizacija glavnog lika

Glavni lik Jakub nije tipičan antijunak – on je svjestan svoje moralne degradacije, ali je prihvata kao nužnost preživljavanja. Njegov cinizam nije površna poza, već duboko ukorijenjena posledica životnih iskustava i razočaranja. Kroz pažljivo konstruisane flešbekove, Hlasko otkriva slojeve Jakubove prošlosti koji su ga oblikovali: od traumatičnih ratnih iskustava do niza ličnih gubitaka koji su ga pretvorili u okorjelog cinika. Posebno je zanimljiv njegov odnos prema sopstvenim žrtvama, koji varira od hladne proračunatosti do trenutaka neočekivane empatije.

Stilske karakteristike

Jezik i stil

Jezik kojim je roman napisan je namjerno ogoljen, gotovo brutalan u svojoj direktnosti. Hlasko ne pokušava da uljepša stvarnost niti da opravda postupke svojih likova. Njegov stil pisanja odražava sirovu prirodu priče koju pripovjeda. Rečenice su često kratke i odsječne, dijalozi su škrti ali nabijeni značenjem, a opisima dominira dokumentaristička preciznost koja pojačava utisak surove realnosti. Autor vješto koristi ponavljanja i paralelizme kako bi naglasio cikličnu prirodu prevare i moralne degradacije svojih likova.

Struktura i simbolika

Struktura romana je čvrsta i promišljena, sa pažljivo doziranom tenzijom koja gradira prema neizbježnom tragičnom završetku. Simbolika u romanu je bogata ali nikada nametljiva, sa psom kao centralnim motivom koji predstavlja više od pukog sredstva za prevaru. Pas postaje simbol izgubljene nevinosti, vjernosti i degradacije ljudske prirode. Hlasko vešto prepliće različite vremenske nivoe, koristeći flešbekove i anticipacije kako bi produbio psihološke portrete likova i pojačao dramsku tenziju.

Tematska analiza

Društvena kritika

Važan aspekt romana je i njegova kritika poslijeratnog društva. Kroz sudbine poljskih imigranata u Izraelu, Hlasko govori o širem problemu raseljenih osoba i njihovoj borbi za preživljavanje u novom svijetu. Roman nemilosrdno secira međuljudske odnose u svetu gde su tradicionalne vrijednosti izgubile značenje, a preživljavanje postalo jedini imperativ. Posebno je oštra kritika usmjerena prema licemjerju društva koje osuđuje prevarante, ignorišući pritom sistem koji ih je stvorio.

Socijalni kontekst

Hlasko precizno ocrtava društvene odnose u mladoj izraelskoj državi, tenzije između različitih grupa imigranata, te opštu atmosferu nesigurnosti i previranja. Kroz detaljne opise svakodnevnog života u Tel Avivu kasnih 1950-ih, autor stvara živopisnu sliku društva u tranziciji, gdje se sukobljavaju različiti kulturni identiteti, klasne razlike i moralni sistemi. Posebno je zanimljivo njegovo portretisanje američkih turista kao predstavnika privilegovanog Zapada, čija naivnost i površno razumijevanje lokalnih prilika postaju meta kritike.

Zaključak

“Ubiti drugog psa” je izuzetno snažno književno djelo koje nadilazi okvire svoje primarne priče o prevari i postaje univerzalna pripovijest o ljudskoj prirodi, moralu i preživljavanju. Snaga ovog romana leži u njegovoj beskompromisnoj iskrenosti i odbijanju da ponudi laka rješenja ili moralne utjehe. Hlasko je stvorio djelo koje i danas, decenijama nakon prvog objavljivanja, ostaje relevantno u svojoj analizi ljudske prirode i društvenih odnosa. Njegova brutalna iskrenost i majstorstvo u portretisanju moralne ambivalentnosti čine ga nezaobilaznim dijelom poljske i svjetske književnosti 20. veka.